Ne znam, nije mi jasno, kako se ovaj, miran dan, pred sam kraj pretvori u oluju. U zadnjih sat-dva sam se toliko nešto rastužila da to nije normalno, hiljadu nekih misli glavom luta, pa sam odlučila to pokušati napisati, objasniti, možda mi bude malo lakše, a možda usput donesem kakvu odluku. Stvar je u sljedećem. Opet N. Razmišljam o sljedećem. Dogovor je da se ja javim u petak da izađemo, ako to ozbiljno mislim. I sve to ne bi bio problem daa se nije desila ta neka rasprava neku noć. Iskreno, teško mi je da se ja njemu javim, to mi je ispod ponosa. Hiljadu puta sam ja taj ponos pogazila zbog njega, nikad se to nije pokazalo pravom odlukom, nikad on to nije cijenio. S druge strane, ako se ja ne javim, mislim da neće ni on, možda da bi se javio par dana poslije da mi kaže kako sam ga izradila, i kako zapravo ništa nisam mislila ozbiljno. Iskreno, večeras shvatam da meni nije baš svejedno za njim. Nije to nešto značajno, ali eto, nije baš ni u pitanju ravnodušnost. Naravno, Lj. je neko ko je u mom životu najbitniji, i
niko čak ni N. ne može sa njim. Ali je stvar u tome da je Lj. nešto teško ostvarivo, nešto što bi zahtijevalo mnogo odricanja, na koja bih ja bila spremnaa, ali da bi došlo do toga, to prije svega mora biti obostrano. Zato sam htjela da ponovo, eto ako ništa izađem sa N., koji je nešto realnije u mom životu, manje komplikovano, nešto stvarno. Ja ne znam ni kako bi to u subotu izgledalo, po svemu bi to trebao biti neki neobavezan izlazak, jer on sljedeće sedmice u Njemačku. Da li bi se dotakli neke teme nas, ne znam. Nekad mislim da bi možda i pametnije bilo ne realizovati to, kad svakako ne vodi ničemu. Znam to. Opet voljela bih i da konačno, budemo samo on i ja, da vidim kako stoje stvari, prije svega kod njega. Sad ne znam šta će biti, mislim da ću možda krajnju odluku donijeti i u tom trenutku, onako kako mi srce kaže. Iskreno se nadam, da ću u svakom slučaju ispravno postupiti i da će mi i Bog pomoći da donesem pravu odluku i da postupim ispravno. U svakom slučaju, ako i ne budemo izašli u subotu, i u međuvremenu shvatim da je to bilo greška, mislim da će postojati šansa za popravni, kada dođe iz Njemačke, 40 dana brzo prođe, dok ja se riješim ispita, eto njega opet ovamo.
Leave a Reply
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.