Dio moga tijela

Ostaje tako da živi želja i vjera da će jednom doći sanjani raj, a s tom željom lakše se živi.


Nagle se sreće naglo i završe.

Kad ti zima miriše na nekoga koga više nemaš, pa kad pahuljice padaju po tebi, to je zima i oko tebe i u tebi.

Kako da te zaboravim kada me podsjećaš na život?

Da postoji globus na kome su milijardama tačkica označeni svi ljudi svijeta, i da ga zavrtim, u bilo kom pravcu, i koliko god puta, ja bih ga svaki put, prstom zaustavio, tačno na tebi.

Nagle se sreće naglo i završe.

Kad ti zima miriše na nekoga koga više nemaš, pa kad pahuljice padaju po tebi, to je zima i oko tebe i u tebi.

Dođe taj period u životu, kada ti nije ni do čega. Sve što želiš jeste da se skupiš uz nekoga, umiriš i zaspiš.

Nagle se sreće naglo i završe.

Kad ti zima miriše na nekoga koga više nemaš, pa kad pahuljice padaju po tebi, to je zima i oko tebe i u tebi.

Broj posjeta:7003

19.02.2017.

Predugo čekam da mi dođeš, a dobro znam, nećeš nikad više...

Uvijek kada bi mi bilo teško, dolazila sam ovdjee i pisala svoje jade i muke. Jedino sam ovdje uspijevala biti potpuno iskrena prema sebi. Nikad nisam bila neko ko voli ljudima previše pričati o svojoj tugi. Neke okvirne stvari da, ali ono kako se zapravo osjećam sam uvijek zadržavala za sebe. Svoje najiskrenije osjećaje sam iznosila isključivo ovdje, ali kako sve višee ljudii zna ko sam i ovdje me ima sve manje. Ali, eto naletila mi je potreba da negdje sve izbacim.
Četiri dana kako sam kod kuće. Mnogo sam poželjela svoje, ali pomalo me sve ovdje počinje gušiti i jako se radujem svom povratku u Sarajevo. Mislim da su nešto najgore što se može desiti tužnim osobama, dani bez obaveza. Deset dana kako nemam obaveza oko fakulteta, i sve što radim ovih dana je to da razmišljam. I ubi me razmišljanje. Znam da ništa ne mogu promijeniti time što ću sebe ubijati crnim mislila, ali to je jače od mene. Nekako sam uvijek, kada bi se posvađali znala da to nije kraj, znala sam da, ako ništa drugo, barem ću ja preći preko svog ponosa, javiti mu se, reći mu da mi fali, pa me je to nekako smirivalo. Ali sada znam da je definitivno kraj. Znam da je sve između nas gotovo. Na momente krivim sebe za mnoge stvari, opet malo kasnije shvatim da se sve ovo moglo riješiti da je bilo malo više volje sa njegove strane. Mnogo toga se promijenilo između nas, ali jedno je ostalo isto. Znam da ga želim, i da mi je jedina želja da nam se putevi ponovo ukrste i da ga sudbina ponovo donese na moj put. Ali više to ne želim na ovakav način, ne želim da mi se vrati, pa da ponovo ode čim iskrne neki mali problem. Želim da dođe i ostane.
S druge strane od sutra ponovo fax. U isto vrijeme se i pribojavam a i željno iščekujem naš susret. Znam da će mi srce iskočiti kada ga vidim i da će me noge izdati, ali isto tako želim da vidim njegovu reakciju. Ako je istina to da sam ja svojim djelima ubila u njemu sve što je osjećao, želim da i sama to vidim i shvatim.
  -"Ma pusti ga, shvatit će on vremenom koliko si se ti trudila oko njegaa."
Koliko sam samo puta u zadnje vrijeme čula ovu rečenicu. Iskreno nikad nisam vjerovala u ovo, iako se par putaa znalo desiti. Ne vjerujem valjda zato štoo su i meni mnogo puta govorili ovu rečenicu, a ja se nikad nisam pokajala. A ni ne želim da bude istina. Nema goreg osjećaja nego kad ti se želje počnu ispunjavati onda kada ti više nisu bitne.

17.02.2017.

Kako da ti kažem zbogom?

Huuh, dugo me nije bilo ovdje. Vjerovatno ni sad ne bih došla da nemam potrebu negdje izbaciti iz sebe sve što me muči.
Period od nove godine je bio jako težak, 2017. je jako loše počela.
Zimski semestar je gotov. Što se tiče položenih predmeta, onako ali stanje nije alarmantno, više je solidno koje može lahko preći i na loše i na dobro.
Ali zato, sve ostaloo jee odavno izmaklo iz mojih ruku. Tu najviše mislim na njega. U zadnjih par sedmica smo se čuli i bilo je nekih priča o pomirenju, ali je sve završilo njegovim zaključkom da se ja nikad neću promijeniti i da nema smisla da se pomirimo.
Moje najiskrenije mišljenje oko svega toga je da smo oboje krivi. Ali, isto tako mislim da su to bile sve neke sitne stvari kojee bi normalne osobe riješile razgovorom. Tu dolazim do njegovog najvećeg, nazovimo ga problemom, jer se sa njim ništa razgovorom ne može riješiti, previše je tvrdoglav i ne želi uvidjeti svoje greške u svemu tome.
Kao, najviše mi je zamjerio to što ja njemu ne odgovaram na poruke odmah. Svi koji su bili upućeni u tu situaciju su mi govorili da to ponašanje od njega nije normalno i da ja ne trebam dopustiti da se tako ponaša alii džabaa sve too. Džaba je meni govoriti dok ja neke stvari sama ne shvatim. Shvatila sam ih, teško ali sam shvatila onda kada je pala kap koja je prelila čašu i tad sam mu najiskrenije bez imalo ljutnje reklaaa šta mislim. Naravno da se on na to sve naljutio, ali sam mu rekla da ne treba da se ljuti jer je to sve istina.
I tako je sve naše defiinitivno završeno. Teško mi je stvarno i negdje u dubini dušee se nadam da će se dogodiiti neštooo što će naše puteve ponovo ukrstiti ali isto tako sam čvrstaa u odluci daa više ništaaa neću uraditi za nas, jer onn to nije zaslužiooo.


Stariji postovi