Dio moga tijela

Ostaje tako da živi želja i vjera da će jednom doći sanjani raj, a s tom željom lakše se živi.


Nagle se sreće naglo i završe.

Kad ti zima miriše na nekoga koga više nemaš, pa kad pahuljice padaju po tebi, to je zima i oko tebe i u tebi.

Kako da te zaboravim kada me podsjećaš na život?

Da postoji globus na kome su milijardama tačkica označeni svi ljudi svijeta, i da ga zavrtim, u bilo kom pravcu, i koliko god puta, ja bih ga svaki put, prstom zaustavio, tačno na tebi.

Nagle se sreće naglo i završe.

Kad ti zima miriše na nekoga koga više nemaš, pa kad pahuljice padaju po tebi, to je zima i oko tebe i u tebi.

Dođe taj period u životu, kada ti nije ni do čega. Sve što želiš jeste da se skupiš uz nekoga, umiriš i zaspiš.

Nagle se sreće naglo i završe.

Kad ti zima miriše na nekoga koga više nemaš, pa kad pahuljice padaju po tebi, to je zima i oko tebe i u tebi.

Broj posjeta:23332

08.11.2019.

12

Zašto neki ljudi nikad ne prestaju??

31.07.2019.

Neko moj...

Dugo vremen me nije bilo ovdje. Volim s vremena na vrijeme doći ovdje i pročitati svoje stare postove, čisto da se podsjetim kako sve ima svoj vijek trajanja, kako ništa nije zauvijek, pa tako ni tuga ni bol. Čitanje postova mi također, dođe dobro da uporedim staru mene i sadašnju mene i ne mogu a da ne primijetim razliku. Shvatim kako sam u kratko vrijeme puno odrasla i puno sazrela. Naučila sam reći zbogom ljudima koji me ne cijene, naučila sam se više boriti za sebe, stavljati sebe na prvo mjesto. I ne, to ne znači da sam postala hladna, samo sam naučila da svoje emocije ne prosipam pred nekim kome nisu bitne, naučila sam da svoje emocije pokazujem isključivo ljudima kojima je stalo do mene. Da li mi je to pomoglo da manje osjećam bol i da manje patim? Pa nisam sigurna. Imala sam teških dana, ali sam se drugačije nosila s njima. Slobodno mogu reći da sam upoznala momka koji je ostavio poseban trag u mom životu, momka prema kojem sam osjećala nešto što nikad ni prema kome nisam, momka zbog kojeg sam spoznala koliko jako i bezuvjetno ja mogu voljeti. Nije više u mom životu, ali neću daviti s tim, samo želim reći da sam ponosna na sebe, kako sam se nosila s tim bolom. Još uvijek je on tu. Javi se s vremena na vrijeme. Svakom porukom unese malu dozu nemira u moj život još uvijek, a jako sam dobro svjesna toga da nikad ne dođe da ostane. I to mi je postalo okej, pored mojih osjećaja prema njemu, naučila sam sebe staviti na prvo mjestoi naučila sam se da ne pokleknem lahko. Patila sam zbog njega, priznajem. I veći dio sam odbolovala. Ostao je tu mali trag, ali trag s kojim se odlično nosim. Trag koji me ne spriječava da nosim osmijeh na livu, trag koji me ne odvraća od novih početaka. Novi početak? Pokušavam. Pokušavam osjetiti ponovo tu ljubav prema nekom drugom, dajem sve od sebe. Stvarno da, ali ne mogu da pobjegnem od činjenice da se u mom životu odavno nije pojavila osoba za koju želim da ostane i čijeg se odlaska pribojavam. Osjetim malu tugu, malu dozu razočarenja nakod svakog novog propalog pokušaja, ali odavno to nije bila tuga zbog osobe. Ne znam da li trebam biti sretna zbog toga, ili se pribojavati toga, ali ako ništa, većinu vremena osjećam mir. I svakog danv sve više volim taj mir!!

30.07.2019.

hello

Ima lii ovdjeee ikogaaa??


Stariji postovi