Dio moga tijela

Ostaje tako da živi želja i vjera da će jednom doći sanjani raj, a s tom željom lakše se živi.


Nagle se sreće naglo i završe.

Kad ti zima miriše na nekoga koga više nemaš, pa kad pahuljice padaju po tebi, to je zima i oko tebe i u tebi.

Kako da te zaboravim kada me podsjećaš na život?

Da postoji globus na kome su milijardama tačkica označeni svi ljudi svijeta, i da ga zavrtim, u bilo kom pravcu, i koliko god puta, ja bih ga svaki put, prstom zaustavio, tačno na tebi.

Nagle se sreće naglo i završe.

Kad ti zima miriše na nekoga koga više nemaš, pa kad pahuljice padaju po tebi, to je zima i oko tebe i u tebi.

Dođe taj period u životu, kada ti nije ni do čega. Sve što želiš jeste da se skupiš uz nekoga, umiriš i zaspiš.

Nagle se sreće naglo i završe.

Kad ti zima miriše na nekoga koga više nemaš, pa kad pahuljice padaju po tebi, to je zima i oko tebe i u tebi.

Broj posjeta:7254

15.03.2017.

Nanana

Danas mi je rođendan. Ne znam zaštoo mi je suđenoo da na rođendan osjećam nedostatak jedne osobee i da mi to kvari sreću. Mnogoo mi fali on. Fali mi svaki dan a danas više negoo ikad. Svee se nadam da ću možda dobiti neku poruku od njegaa, aa nisam sigurna ni da li znaa da mi je rođendan. Došlaa sam u tu fazu kada mi je sve mrsko, sve mi je dosadno, svi su mi dosadni, svugdje mi je dosadno i sve štoo želim je da je on sa mnom. A svi su tu samo njegaa nemaa. Uvijek sam mislilaa daa osobee zajedničkih osobinaa imaju predispozicije da traju. Onda sam upoznalaa njegaa. Njega koji jee bio muška verzija menee, ii pukli smo brzoo. Pitam se, kako onda treba da izgleda ta moja srodna duša ako to nije on. Svjesna sam toga, da su mnogi bili prije njega, i drugi će doći poslije njega, i da će ovo nedostajanje izblijediti. Ali u ovom trenutku ne želim da izblijedi, ne želim daa prebolim, želim njega pored sebe. Ako se rođendanske željr ispunjavaju, ako Bog sluša moje tihe želje, moja jedina želja je on.

19.02.2017.

Predugo čekam da mi dođeš, a dobro znam, nećeš nikad više...

Uvijek kada bi mi bilo teško, dolazila sam ovdjee i pisala svoje jade i muke. Jedino sam ovdje uspijevala biti potpuno iskrena prema sebi. Nikad nisam bila neko ko voli ljudima previše pričati o svojoj tugi. Neke okvirne stvari da, ali ono kako se zapravo osjećam sam uvijek zadržavala za sebe. Svoje najiskrenije osjećaje sam iznosila isključivo ovdje, ali kako sve višee ljudii zna ko sam i ovdje me ima sve manje. Ali, eto naletila mi je potreba da negdje sve izbacim.
Četiri dana kako sam kod kuće. Mnogo sam poželjela svoje, ali pomalo me sve ovdje počinje gušiti i jako se radujem svom povratku u Sarajevo. Mislim da su nešto najgore što se može desiti tužnim osobama, dani bez obaveza. Deset dana kako nemam obaveza oko fakulteta, i sve što radim ovih dana je to da razmišljam. I ubi me razmišljanje. Znam da ništa ne mogu promijeniti time što ću sebe ubijati crnim mislila, ali to je jače od mene. Nekako sam uvijek, kada bi se posvađali znala da to nije kraj, znala sam da, ako ništa drugo, barem ću ja preći preko svog ponosa, javiti mu se, reći mu da mi fali, pa me je to nekako smirivalo. Ali sada znam da je definitivno kraj. Znam da je sve između nas gotovo. Na momente krivim sebe za mnoge stvari, opet malo kasnije shvatim da se sve ovo moglo riješiti da je bilo malo više volje sa njegove strane. Mnogo toga se promijenilo između nas, ali jedno je ostalo isto. Znam da ga želim, i da mi je jedina želja da nam se putevi ponovo ukrste i da ga sudbina ponovo donese na moj put. Ali više to ne želim na ovakav način, ne želim da mi se vrati, pa da ponovo ode čim iskrne neki mali problem. Želim da dođe i ostane.
S druge strane od sutra ponovo fax. U isto vrijeme se i pribojavam a i željno iščekujem naš susret. Znam da će mi srce iskočiti kada ga vidim i da će me noge izdati, ali isto tako želim da vidim njegovu reakciju. Ako je istina to da sam ja svojim djelima ubila u njemu sve što je osjećao, želim da i sama to vidim i shvatim.
  -"Ma pusti ga, shvatit će on vremenom koliko si se ti trudila oko njegaa."
Koliko sam samo puta u zadnje vrijeme čula ovu rečenicu. Iskreno nikad nisam vjerovala u ovo, iako se par putaa znalo desiti. Ne vjerujem valjda zato štoo su i meni mnogo puta govorili ovu rečenicu, a ja se nikad nisam pokajala. A ni ne želim da bude istina. Nema goreg osjećaja nego kad ti se želje počnu ispunjavati onda kada ti više nisu bitne.


Stariji postovi